Za početak ovog bloga, definirajmo što je točno 3D modeliranje. Iako mnogi znaju ili mogu pretpostaviti što taj pojam znači, vrijedi istaknuti osnovnu definiciju. Tehnički gledano, 3D modeliranje je proces stvaranja trodimenzionalnog prikaza nekog objekta ili prostora pomoću različitih softvera. Takav trodimenzionalni prikaz omogućuje realističan doživljaj prostora i objekata u svim njihovim dimenzijama.
3D modeliranje prvi put javlja se 1963. godine, kada je američki znanstvenik Ivan Sutherland, danas poznat kao “otac CAD programa”, razvio preteće programa za 3D modeliranje – Sketchpad. Njegova je ideja bila omogućiti računalima da se “čitanjem” glavnog crteža automatski ažuriraju izmjene u dizajnu i prenesu na druge popratne crteže projekta. U početku je 3D modeliranje bilo najviše zastupljeno u televizijskoj industriju, no s razvojem tehnologije proširilo se u arhitekturu i dizajn. 90-ih godina 20. stoljeća, pojavile su se prve verzije modernih softvera za 3D modeliranje, među kojima je Autodesk 3ds Max (tada poznat kao 3D Studio DOS). Ovi su programi donijeli novu dimenziju inženjerskim, arhitektonskim i dizajnerskim projektima, otvarajući mogućnosti za inovativno projektiranje i simulacije, iako nisu nudili visoku razinu realizma i dodatnih funkcija kao današnji programi. Od početka 2000-ih, razvoj ovih programa ubrzano napreduje. Na godišnjoj, a možemo reći i mjesečnoj, razini dodaju se nove funkcije, koje omogućavaju bržu, precizniju i kvalitetniju izradu 3D modela.
3D modeliranje u strojarstvu
3D modeliranje ima posebnu ulogu u strojarstvu jer omogućava inženjerima vizualizaciju i analizu objekta ili sustava kroz sve ključne faze – od dizajniranja i analize do prototipiranja i proizvodnje. U ovoj industriji, 3D modeli osiguravaju da se svaki detalj točno uklopi u konačni sustav, čime se minimiziraju pogreške i smanjuju troškovi razvoja.
Važno je spomenuti i rezevrziblno inženjerstvo koje se javlja, a gotovo je svakodnevna pojava u rješavanju strojarskih problema. Razvilo se zahvaljujući 3D modeliranju. Reverzibilno ili povratno inženjerstvo je proces u kojem je moguće kroz strukturu, funkciju i način rada nekog objekta ili sustava otkriti tehnološke principe istog. Na ovaj način izrađuju se modeli s ciljem da točno prikazuju postojeće stanje (“Design as is”) ili da reflektiraju prvotnu inženjersku namjeru (“Design intent”).